Od 13og decembra se nalazim u Alicanteu. Letos u julu kada sam bio u ETU kampu ukazala se prilika da upišem studije ovde. Univerzitet Alicante ima triatlon tim pošto u Španiji postoji nacionalno Univerzitetsko prvenstvo tako da me je profesor (Dr) i trener Roberto Cejuela Anta pozvao što se naravno ukazala kao idealna prilika sa obzirom na vremenske uslove, sportski centar, a takođe i zbog samih studija. Pošto sam nakon završene prve godine na PMF-u na primenjenoj matematici (finansija) morao da zamrznem drugu zbog ne mogućnosti treniranja i trkanja na ovom nivou uporedo sa studijama.
Tako da nakon malo administracije zvanično je prihvaćena moja aplikacija i ove godine ću imati samo kurs, tj. ne prave studije za pravi smer ali ću i dalje imati potpun status studenta. Kurs mi počinje u februaru (drugi semestar) i on će biti samo 4 h nedeljno. To je super jer će mi i dalje prioritet biti triatlon što sam svakako i planirao u najkraćem roku do Londona, ali iskreno verujem i dalje, tako da ću još videti kako prođe sledeća “sportska” godina, jer će to diretno uticati na upis novog ili nastavka mog smera u “full time”-u.
Roberto mi je zaista izašao u susret što se tiče svega i pomogao mi sa svih aspekata stoga sam zaista srećan sa podrškom koja nažalost može da se dobije samo van Srbije… Jer mi nimalo nije logično da sam imao ovako topao prijem u mestu sa kojim sam jedino povezan tako što sam trenirao u istom nedelju dana, a da kod kuće triatlon savez mora 3 puta da objašnjava Olimpijskom Komitetu Srbije pravila kvalifikacija u triatlonu za London…
Nakon Novog Zelanda sam imao 2 nedelje full odmora i jednu gde sam lagano uradio do 10-ak treninga po osećaju. Oporavak je bio dobar i sve baterije su napunjene. I što je najbitnije svi testovi, kako i funkcionalni koji sam odradio u Republičkom Zavodu za Sport na Košutnjaku u Beogradu, tako i zdravstveni – komplet sa ultrazvukom srca, EKG-om, pritiskom i td… takođe obavljeni u RZS-u pokazuju da mi ne fali dlaka sa glave i da sam 100% spreman za hard yards što bi rekao Simon Whitfield. I krvna slika je skroz u redu koju sam uradio odmah prilikom dolazka sa NZ jer sam nakon debakla na bikeu posumnjao da nešto nije u redu.
Tako da se polako vraćam u ozbiljni trening i sada sam u adaptacionom periodu ali milje su polako počele da se skupljaju, časovi u teretani da se talože i td… Ovde ću takođe uraditi nekoliko testova, pošto je Roberto zaista izvanredan sa naučne strane sporta jer mu je to profesija pre svega. Naravno, i dalje radim po Sergiovom programu sa kojim sam u stalnoj komunikaciji e-mailom.
U timu nas je preko 10 i svi su kul momci i devojke. Njima su studije prioritet (barem se tako vodi) tako da nisu elitni sportisti ali će itekako dobro doći za zajedničke ne specifične treninge. Plivaju sasvim dobro, tako da uz činjenicu da sam u bazenu spor, praktično su skoro kao i ja. Mojih su godina, polovina koju godinu mlađi i većina su od juniorskih dana u triatlonu na nekom nacionalnom nivou, a par njih je tek pre godinu do tri krenulo da trenira.
Naredne nedelje idemo na dvo-nedeljne visinske pripreme u Sierra Nevadu na 2400 m gde ću provesti (napokon snežnu!) Novu godinu.
Uskoro sledi članak sa moje prve odrađene trke (otvoreno plivanje) za Unvierzitet.







Dragi Ognjene,mnogo sam srecna zbog tvog uspeha,i zelim ti svu srecu od srca na novom pocetku.Poljubac,mama Mina :*
Hvala Mina :)! Pozz