Ove godine, po prvi put, prvenstvo je održano u Sivcu, tačnije na Malom Staparu…
Događaj je svakako obeležila kiša i nevreme… Pljusak pred trku (i slabija kiša u toku) su učinili stazu zahtevnijom zbog mokrog (i jako blatnjavog!) asfalta.
Međutim, kao i uvek, nezavisno od vremenskih prilika trka je održana u najboljem redu. Zaista treba pohvaliti nivo na kojem je organizovan triatlon. TK “Dynamic” i Vitomir Nićetin su bili “domaćini”, odnosno organizatori.
Održana je i mala trka, kao i trka štafeta (čisto da ne bi zaostajali za Hy-Vee-om :D, a takođe i nagrade, ne samo novčane, nego i robne u svim trkama su bile dostojne prvenstva Srbije).
Trci je data i nova dimenzija zbog “premija” za najbolje vreme plivanja, bike-a i trčanja pojedinačno, prvi put kod nas…
Plivanje se odvijalo u kanalu, ali za razliku od ranijih godina u drugom delu gde ima manje kanalske trave i kojekavog bilja koje zna da se upetlja među ruke i noge i onemogući normalno plivanje.
Kao i uvek, Vlada i ja smo otplivali zajedno. Krenuo sam iza njega. Na okretu oko druge bove posel prvog kruga sam se kanap koji je bio uz bocu upetljao u ruku tako da sam se malo mučio pri oslobađanju od istog (slika ispod, taman nakon okreta oko te žute bove).
U drugom krugu na polovini distance između bove oko koje smo okretali i kraja plivanja sam krenuo da ga prestignem, međutim borba za premiju na plivanju je bila gusta, i pošto se još trebali okrenuti oko jedne bove na 20.-ak metara pred kraj, zbog njegove manje prednosti prvi ušao u okret oko nje, tako da on isplivava prvi. Kardinalna greška je bila jer nisam ranije krenuo da ga prestižem. Trebao sam to da učinim na okretu na polovinu drugog druga… Ne mora da znači da bi ga i tada prestigao ali taj jači tempo nakon ubrzanja sam mogao i duže da držim…
Nakon tranzicije koja je bila u parkiću, vozilo se 3 kruga po 7 km milsim. Prvo što mi padne na pamet kada se setim te deonice je blato… svuda po meni. Osim što vam takmičar ispred vas, u ovom slučaju Vlada, daje zavetrinu kada ste iza, njegov bicikl, tačnije točak vam isto tako nesebično daje i velike količine blata… Dobar potez je bio korišćenje naočare sa svetlijim staklima jer bi u suprotnom i u očima imao blata…
Povreda me još uvek nije prošla. Skoro već tri nedelje samo plivam, sa ponekim kraćim bike treningom i samo par treninga trčanja koji su čist test za nogu, ali i dalje je manji bol nakon trke prisutan… Zaista je frustrirajuće živeti sa tim u sred sezone. Na sve načine sam pokušao da se oporavim… 3 najbitinije nedelje treninga pred Evropsko prvenstvo su manje-više propale… ali sada bih bio zadovoljan kada bi me samo skroz prošla…
Samim tim i zbog malo km u nogama, praktično zanemarljivo, nisam se osećao ni malo jako na bike-u… Nije mi bilo teško, ali je osećaj bio pomalo stran. Pošto sam krenuo iza Vlade na bike, sada sam samo trebao sići ispred njega za bolje vreme biciklističkog segmenta, tako da sam u poslednjih 300 – 400 metara uneo malo dinamike napravivši ubrazanje.
Uštao sam prvi u T2 i nakon malo muke pri obuvanju leve patike krenuli smo zajedno na trčanje. Trčalo se 5 krugova, stim da je jedan krug bio oko 1150 metara, tako da je ukupna distanca trčanja bila duža, vremenski sigurno oko 2:30 min… Prvi krug smo trčali zajedno, da bi u drugom nakon okreta Vlada popustio, tako da je trka praktično tu bila rešena. Do kraja sam lagano povećao prednost i odbranio titulu seniorskog Državnog prvaka u sprint-triatlonu.
Lepo sam se osećao na trčanju. Pomalo sam iznenađen jer sam mislio da će mi trčanje biti najveći problem, jer sam očekivao najviše od mog plivanja, t.j. da mi je plivanje na mnogo višem niovu od ostale dve discipline sa obzirom da je 90% mog treninga bilo u bazenu u prethodnom periodu… ali u triatlonu se nikada ne mogu praviti grube podele, i postoji mnogo faktora koji igraju ulogu, tako da uz činjenicu da sam ja konstatno bio aktivan iako ne trčeći, moja trkačka forma je verovatno samo malim delom opala…
U četvrtak putujemo u Holandiju na Evropsko prvenstvo, za koje predstavu nemam šta će mi doneti…
Rezultati ovde.
Slike ovde.






..malo istorije..
naime, “zlatnih” 90-tih godina dok je tratlon postojao kao sport i juznije od BG tacnije u Krusevcu delile su se nagrade za prva mesta po displinama… to najbolje znaju Jovic iz PA, Savic kao plivaci pa moja malenkosta kao the best biciklista i kao najbolji atleticar svemoguci Sinda iz KS
:-)