
… Moj prvi ITU Svetski kup…
U petak posle podne sam doputovao u širom sveta poznato triatlon mesto Tiszaujvaros, još uvek neznajući u potpunosti da li ću u subotu startovati ETU Evropski juniorski kup ili u Nedelju ITU Svetski kup jer sam se nalazio na waiting listi za Svetski kup. Iako sam pre nekoliko nedelja bio na startnoj listi za njega, skinut sam zbog ne pojavljivanja na ETU Evropskom kupu u Irskoj (Athlone), zbog povrede i problema sa bike-om nakon Evropskog prvenstva u Holandiji…
Ali nakon briefoing-a, ostala su dva slobodna mesta jer se dva takmičara nisu pojavila na njemu, tako da sam se našao na startnoj listi, zajedno sa još jednim austrijancem, i mislim kasnije sa još par mađara, jer izgleda da i više od dva takmičara nisu došla na trku a bili su prethodno prijavljeni…
Start trke je bio predviđen za 13:30 h. Dan nije bio previše topao stoga to nije predstavljalo problem. Svetski kup u Tiszaujvarosu je poznato po tome jer već godinama, godinama ima dve tranzicije. Plivanje se odvija na malo jezeri na 8 km od mesta gde se nalazi i prvi tranzicija, da bi se zatim vozilo do mesta i u njemu 7 krugova, a zatim trčalo 4 kruga oko centra Tiszaujvarosa gde se i nalazi druga tranzicija i finiš.

Znao sam da neću imati baš najsjajnije plivanje i tako je i bilo. Jednostavno osetim da “to nije to”. Iako smo svi bili zajedno, bukvalno i po više nas jedno pored drugih, nisam zadovoljan činjenicom da sam bio u drugom delu grupe pozadi. Pošto nas je čak 80 startovalo, prvih 300 metara je zaista bila prava borba u vodi… a zatim i na prvoj bovi. Kao ribe u mreži…
Iako nisam zadovoljan plivanjem, ne mogu reći da mi je teško bilo i da sam se mučio. Prvi i drugi krug su bili otprilike isti za mene…
Nakon solidne tranzicije, pa sve do Tiszaujvarosa i prvi i mislim i drugi krug bikea sam se zaista mučio. Tempo je bio paklen. Stizali smo (nas 6,7,8) isto toliko brojnu grupu ispred nas, i ni u jednom trenutku tempo nije padao, a vetar je bio jak, plus je staza ekstremno tehnička sa oko 20 skretanja po krugu, stoga su stalna ubrzanja konstatno prisutna…
Spojili smo se, da bi i u 3 ili 4-om krugu i stigli veću grupu ispred. Nakon toga mislim da se bile 2 grupe, prva ispred i naša… Mislim i da je bila i neka grupa iza ali su oni rundovani.
Drugi deo bike-a sam se osećao mnogo bolje. Strahovao sam od padova, neznam zašto, ali ispotavilo se na kraju sa razlogom, jer bukvalno dve krivine pred kraj, 400 metara do T2, ispred mene je, neznam ko, pao, i ja sam produzio napred na sljunak preko bankine. Ostao sam i dalje na biciklu i u tom teškom prenosu koji sam vozio do taga sam sišao sa bankine, ubrzao i uspeo da stignem grupu pred ulaz u T2…
… Ali problem je bio jer sam bio nazad, a grupa je ogromna, stoga se gube dragocene sekunde pred izlazak na trčanje. Kao i uvek, prošlo je nekoliko stotina metara dok nisam “ušao” u ritam, to jest pronašao pravi, i uskladio kadencu, disanje i tempo. Išlo je lepo. Pogotovo sam zadovoljan jer mi tempo nije ni malo pao u drugih pet km-a, čak je možda bio i negativan prolaz pošto sam poslednja dva kilometra značajno jače otrčao nego što sam trčao kompletno vreme do tad.
Svaki krug sam popravljao poziciju za par mesta, a u poslenjem za čak pet, a moglo je i bolje, jer jedino nisam zadovoljan sa tim što su tri takmičara ušla mali ispred mene u cilj jer nisam dao sve od sebe u finišu, a siguran sam da sam mogao da ih prestignem… Uglavnom, nakom što me je australijanac (Josh McHugh, 2007-e je bio na Evropskom kupu u Galipolju u Turskoj gde je bilo i Balkansko prvenstvo) prestigao na 2 km do kraj, “uhvatio” sam njegov tempo i do kraja smo išli jako. Prestigli smo 4, 5 takmičara. Držao nas je i amerikanac koji je jedno vreme trčao iza mene na početku a zatim oko 2 krug na 5 metara ispred…
Zahvaljući njemu sa otrčao bar 20 sekudni brže, ako ne i više, jer nisam ni znao da mogu da držim takav tempo do kraja. I kao što sam napisao, na oko 200 – 300 metara do kraja sustiglu smo mađara, ali su zatim i on, kao i australijanac i amerikanac (Seymour) ubrzali dok se meni nije dalo i dalje “patiti”… Zameraću to sebi neko vreme…
Ušao sam kao 55-i. Vreme trčanja 34:05 min. Prvi svetski kup, najači u celoj seriji sigurno, extra masovan, stoga bi bilo nezahvalno biti nezadovoljan, pogotovo sa ovim rezultatom trčanja koji može biti odlična “odskočna daska” za dalje, a takođe i bitan reper i pokazatelj da trčanja može i bolje vremenom.
Tiszaujvaros je uz Hamburg trka sa najboljom atmosferom na triatlon trkama štiom sveta, stoga je bilo pravo zadovoljstvo proći svaki put kroz hiljade gledaoca i navijača koji su konstatno bili na nogama, vođeni sjajnim komentatorom Atilom, koji takođe već godinama vodi program u Tiszy-ju i koji će voditi program na Svetskom prvenstvu u Australiji sledećeg meseca…
Od ove godine je uveden i ITU U23 World Ranking, stoga sam uzeo lepu “količinu” bodova za ovaj ranking. Stoga sam sa ovom jednom trkom 56 trenutno. Pogledaj ovde.
Rezultati ovde.
Slike ovde. (flick je sređen, stoga ćete od sada uvek moći da pronađete slike na mojoj stranici na flickr-u. Ali mislim da ću i do kraja ove godine “kačiti” slike u galeriju. Za koji dan ih postavljam u galeriju, a takođe se nadam da ću uskoro i na flickr postaviti još slika sa trčanja)
ITU slike ovde.
ITU video snimak ovde. (ili na naslovnoj stranici ITU-a, sa desne strani izaberite “Tiszaujvaros Man Highlights”)






Svaka cast na uspehu,stvarno ti niko nije ravan….samo gazi majstore nije daleko London ;)
Svaka čast