…Poslednja trka ove turbolentne sezone…
Prijavljeno je bilo 86 takmičara, koliko nas je startovalo (možda par njih nije). Zauzeo sam 20.-u poziciju kojom mogu biti zadovoljan.
Imao sam osećaj da se nalazim u koliko – toliko doroj formi za ovaj period godine iako je trening bio zaista „osrednji“ zbog predavanja na fakultetu, stoga nisam imao vremena da se 100 % posvetim treningu. Ali kilometri i kilometri kroz celu sezonu svakako ostaju u nogama…
Inače dobar rezultat od juče je još jedan razlog više za žaljene zbog neodržane trke u Mar Menoru, gde mislim da sam zaista mogao odraditi super trku, a samim tim i zauzeti dobar plasman…
Sa obzirom da je ovo Premium kup, bodove dobija samo 20 takmičara i to više bodova nego na „običnim EK“, što znači da ću i ja dobiti dragocene bodove i polako krenuti u ozbiljniji napredak na ETU Evropskoj seniorskoj listi jer mi je ovo treći EK i treća trka na kojoj ću dobiti bodove.
Start je bio predviđen za 10:30 h, međutim kasnili smo 10-ak minuta, ili čak i 15, zbog problema sa bovom. Na kraju ga ni nisu rešili u potpunosti pa je plivanje bilo duže. Nakon starta smo plivali levo da bi zatim zaobišli bovu i zatim samo plivali napred do pristaništa (samo jedan krug se plivao, tačnije nije krug, nego u ćirilicno slovo g. Seniorski kup u Alanyi je poznat jer se turustičkim brodom vozimo do plaže sa koje se startuje :))
Moj startni broj je bio 35, tako da sam grubo rečeno negde u sredini bio. 80 i više ljudi ne može da pliva, a da pritom nema udaranja, guranja i plivanja jednih preko drugih. Kao ribe u mreži… Nisam zadovoljan plivanjem, zaista je teško bilo izboriti se za poziciju, tako da kada sam i probavao da zaobilazim ljude nije mi išlo za rukom zbog prevelike gužve. Što se osećaja tice O.K. je bio, nije mi bilo teško… ali generalno loše plivanje…
Tranziciju su malo promenili u odnosu na ranije godine tako da je bilo dosta trčanja… Nikako nisam uspevao da zakopčam kacigu, stvarno neznam u čemu je bio problem, tako da sam tek iz trećeg uspeo i tu izgubio više od 5 sekundi… veoma bitnih, grupe se formiraju na početku bike-a, a ja nikako nisam bio u zavidnoj poziciji nakon plivanja.
Čim sam krenuo da vozim primetio sam da mi nema mog dragocenog Pansport bidona :)! A imao sam samo jedan veliki… Izgleda je ispao zbog kocke koja je simbol trke u Alanyi.
Već sam predviđao velike probleme samom sebi. Topao dan, olimpijski triatlon, a ja bez kapi tečnosti na 40 km bike-a… Međutim i sam sam viđao razne situacije kada jedni drugima (takmičari) daju tečnost, tako da nisam imao drugog izbora nego da pitam ljude u toku vožnje „za gutljaj“ :D. I to tako jedno 5, 6 puta… Super sam prošao, recimo da mi je 6 njih dalo, a dvoje nije :). Uglavnom, nisam dehidrirao što je i najbitnije… a sada što sam popio 6 razlicitih izotonika, voda i sl., nema veze…
Da se vratim na pocetak bike-a… Zbog tih sekudni izgubljenih zbog kacige, morao sam sam da spajam treću grupu. Vozio sam bukvalno 100%. Nakon km ili 2 sam ih uhvatio. Kraći period na početku sam vozio iza nekog, međutim tempo je bio slab tako da sam sam izašao i spajao. Nisam ni zakopčao sprinterice, niti stavio naočare, samo sam stiskao pedale što sam jače mogao. Stigao sam treću grupu, odahnuo malo, zakopčao sprinterice a zatim smo organizovano, i to za primer organizovano, svi zajedno krenuli u sustizanje druge grupe.
Nisu baš blizu bili, međutim složna grupa je u stanju sve da uradi, tako da ih sustižemo 2 ili 3 km pred kraj prvog kruga (10 km). Ubrzo sustižemo i prvu grupu, tako da postajemo jedna velika kompaktna prva grupa. Ostala tri kruga su uglavnom bila „vozikanje“ sa po kojim skokom i po kojim intervalom kada smo išli jako. Uglavnom sam gledao da se vozim što bezbednije i pomalo se istegnem, vrtim sa što većom kadencom i spremim za trčanje.
Pošto nas je baš puno bilo, put je bio uzak, tako da nisam rizikovao i probijao se napred da bi ranije ušao u T2, jer bilo je njih koji su baš neoprezno vozili i zaobilazili ljude, jer baš pred kraj nas je i sustigla jedna manja grupa od iza, koja nas je dugo, tačnije skoro 3 kruga vijala. I kada su nas sustigli u istom trenutku su se probijali napre… Na kraju je i deo grupe pogrešno skrenuo jer ima put koji se račva, tako da sam iskoristio taj momenat za ubrzanje i prestizanje nekolicine, jer se grupa malo razredila i razvukla, tako da i nisam baš bukvalno medu poslednjima ušao u T2.
Trčalo se pet krugova sa po jakim usponom od nekih 250 – 300 metara, gde je recimo 100 metara i do 10 %. Krug je nešto duži od 2 km, tako da ukupno izađe najmanje 300 metara duže.
Krenuo sam 45 na trčanje, rezervisano (grubo rečeno) i pametno. Znao sam da će slabija vožnja uticati na to da svi odmah krenu nerealno jakim tempom. Strpljivo sam čekao drugih 5 km, međutim već posle prvog kruga, tempo je većini poceo da pada… Redom sam zaobilazio ljude. Koncentrisao sam se specijalno na ritam na usponu gde sam najviše ljudi i stizao. Kadenca je 80 % trcanja na brdu, verovali vi ili ne, a najviše ih upravu tu greši. Napokon se trcanje na Fruškoj Gori isplatilo :). Nakon prvog kruga sam bio 39-i, drugog 30-i, treceg 23-i, četvrtog 20-i kao i na kraju.
Osećaj je bio dobar, prvi i drugi krug su možda prošli u traženju onog pravog ritma i tempa, ali u trećem i četvrtom sam zaista mogao da ubrzavam bez problema i sustižem ljude. Kada sam prestigao Ivana Vasilieva (u rezultatima je greška, piše da je Denis, koji je njegov mlađi brat… inače prošle godine na juniorskom kupu u Alanyi Denis je pobedio kada sam bio drugi) dobio sam malo samopouzdanja, jer kada je moguće da takav takmičar ima loš dan, ili je u lošoj formi, zašto ne bi i ostali… Nakon petog kilometra sam u daljini ugledao i Belaubre-a, trostrukog Evropskog prvaka, i zatim i njega poceo da stižem. I kada god sam sustizao ljude, nisam ni sekunde trčao iza njih, već sam ih odmah zaobilazio. To je zaista psihološki pogubno po njih :). Tako je bilo i sa Belaubreom, a na 7 km i sa pobednikom EK u Bugarskoj kada je bilo Balkansko i drugim iz Egirdira – Dauborgom…
U poslednjem krugu nisam uspeo da stignem belgijanca, koji nije dozvloio da mu padne tempo tako da završavam kao 20-i. Nisam znao ni otprilike koji sam, znao sam da sam među 30, tako da sam svakako zadovoljan rezultatom… Trčanje 34:57 min, na nekih 10.3 km, sa jakim usponom, u Oktobru… solidno dobro!
To bi bilo to za ovu sezonu, dugačku sezonu, sezonu sa mnogo preokreta, uspona i padova, loših i dobrih momenata, poraza i pobeda, povreda… nažalost dobri su, barem meni u ovom trenutku, u senci loših… Ovo je bila sezona u kojoj sam naučio mnogo, mnogo o sebi, svom telu, svojim mogućnostima… iako za to nikako nije bila predviđena poslednja junioska, nekom logikom to bi po svemu trebala biti sledeća, prva U23 sezona, ali ispalo je nenamerno tako, da je to bila prava test sezona, test i sticanje OGROMNOG iskustva… Činjenica je da se neću pomiriti niti želim, a niti ću ikada ostaviti iza sebe neuspehe sa Evropskog i Svetskog prvenstva (pa i AYOF-a), jer sam petinu života posvetio jednom cilju, tačnije 4 godine proveo trenirajuci i razmišljajuci samo o tim dvema trkama, i žrtvujuci sve što se isprecilo na tom putu, a bilo je mnogo toga… međutim mogu da se nosim, živim i treniram dalje sa time… Jer mnoge greške su napravljene direktno i indirektno vezano za trening, oporavak… stoga mogu reći da samo nisam imao sreće za pravi rezultat za koji sam bio spreman, tačnije za koji sam mogao, trebao i morao biti spreman posmatrajuci, pa eto i samo 2008.-u godinu, a ne li trening ove zime, proleca i leta… ali to je triatlon i to je vrhunski sport…
Gledam napred i išcekujem iste ali u U23 kategoriji, za koje cu imati naredne 4 sezone, 4 nove sezone, i 4 nove godine za rezultat na najvećim i najprestižnijim takmičenjima, pre svega da bih sebi dokazao koliko mogu, i da su ovogodišnji rezultati sa njih nerealni… a optimističan sam jer mislim da mi olimpijski triatlon ne predstavlja problem. Odličan uvod je napraljen, prošle godine 2 odrađena olimpijska, a ove 6 (non draft, Xterra, 2 Evropska kupa, Svetski kup, Dextro WCS).
Verovatno ću u narednom periodu napisati kratak pregled sezone i trka u njoj…
Rezutati ovde.
Slike ovde.







That’s the spirit! :)
Samo napred…
Da li ovom VELIKOM coveku treba ista reci? Bilo koju rec hvale ili podrske?
Mislim da apsolutno nista ne treba dodati,osim mozda….HVALA TI STO SVE NAS KOJI TE POZNAJEMO I PODRZAVAMO CINIS PONOSNIMA!!!!!
nezgoda sa pićima :) zamisli da te je proteralo hahahah
čitam negde, da maratonci ne bi trebalo da uzimaju nepoznate gelove baš zbog toga da im neki sastojci na koje nisu navikli ne bi izazvali stomačnih problema