Novosadski polumaraton 2009
30. 03. 2009. | Autor: Ognjen
Posle 15 dana priprema u Medulinu, juče sam stigao u Novi Sad, da bi već danas već tradicionalno otrčao 10 K na NS-polumaratonu…
Poslednjih par dana (priprema) je bila bolja situacija što se tiće osećaja na jačim treninzima. U sredu sam sa Matiom radio test, 1 h jako bike. Dobro smo išli, odnosno nismo ni malo zabušavali
, prosek nam je blizu 37 km/h bio na brdovitoj i dosta vetrovitoj stazi. Nakon toga su mi laktati bili čak ispod 5 mmol/l, što je više nego odlično, za razliku od prethodnih testova. Takođe dobar znak jer je pokazatelj da mogu “svež” na trčanje posle vožnje bike-a…
U subotu sam imao jači plivački trening, 4×400 sam plivao i vremena su čak i do 15 sekudni bolja nego prethodne nedelje, kada smo i prekunili trening/test zbog toga jer nisam mogao da plivam kako treba i laktati su mi visoki bili, tako da sam bio otplivao samo 2 puta… A sada (juče) svih 4 puta bolje vreme (3 i 4-i put sa lopaticama), i to plivajući slabijeg inteziteta (mnogo boljeg osećaja), plus laktati dosta niži… To samo dokazuje koliko je fenomen treninga komplikovan, kada za 7 dana postoje tolike razlike…
Da se vratim na temu “Novosadski polumaraton“. Kao što rekoh/napisah, trčao sam 10 km, nešto sitno ispod 35 min. Međutim, ništa prejako nisam išao, a i u petak (prekjuče) sam imao intervalni trkački trening, i juče putovanje (i jači plivački trening, mada nikada to ne osetim na bike-u i trčanju), tako da je O.K. istrčano vreme t.j. rezultat…
Prva 3.5 – 4 km sam trčao sa vodećima, dosta komforno. Nakon toga sam ostao iza zbog nagle promene tempa, jer nisam hteo da rizikujem i da ubrzavam. Ubrzao sam malo pokušavši da ih ispratim ali nisam hteo puno energije da trošim. Taj moj “skok” je bio čak i do tempa 3 min/km, to sam tek kasnije video kada sam prebacio Polar file u kompjuter. Međutim brzo sam uvideo da nema smisla toliko pojačavati jer bi bilo jako teško da ih pratim do kraja.
Nakon toga, pa sve do oko 6-og kilometra, mi je opao tempo i pratio me loš osećaj. Verovatno je i ta mala promena tempa uticala na to. Uzeo sam gel, i tada sam polako pronašao ritam i poslednja 3-4 km je bilo zaista dobro, tempo oko 3:26-3:30 min, sa osećajem lakoće.
Padala je slabijaja kiša “na intervale”, vetar je duvao nekim “srednjim” intezitetom i bilo je dosta lokvi po asfaltu…
Narednih dana sledi nekoliko slika iz Medulina.
P.S. Jedna zanimljivost: Negde oko 7.-og km sam odjednom ugledao kako mi u susret trči jedan, afrikanac, prepoznao sam, Kenijac valjda. Posle par minuta i drugi. Mislim da su zaboravili da pomere sat u napred :/, nažalost, a bili su favoriti, imali su startne brojeve 1 i 3.
Samo zbog toga su i dovedeni a organizator (valjda) im nije napomenuo da se sat pomera u napred… mada i sami bi trebali da znaju, jer se u celom svetu menjao. Ali to da su oni startovali pola sata kasnije i otrčali ga, pokazuje samo njihovu volju i ljubav prema trčanju…
















02. 04. 2009. u 15:39
Etiopljani, nekih 15 minuta posle starta šetao sam po centru i video ih sa rukama u džepovima, ja ih pitao što ne trče a oni sad je bebi maraton a mićemo posle, tek odjednom im sine i sva trojica potrčaše…